Kakanjska kultura

Kakanjska kultura je kultura mlađeg kamenog doba (neolit) koja se razvila na području Bosne i Hercegovine. Neolit Bosne i Hercegovine, koji zahvata period od VI do početka III milenijuma, odražava postupnost kulturnohistorijskog razvoja.

Centralna Bosna, područje sarajevske, visočke i zeničke kotline, od prahistorije pa dodanašnjih dana bilo je jedno od glavnh područja naseljavanja. Tome su pridonijeli prvenstveno sam geografski položaj, kao i doline rijeka Bosne i Neretve, koje su bile spona između jadranskog (sredozemnog) i centralnobalkanskog odnosno panonskog prostora. Tu se desila neobična simbioza Starčevačke i mpresso kulture koja će biti osnova za razvoj prve originalne pojave stvorene tokom srednjeg neolita na ovim prostorima - Kakanjske kulture.^[1]

Zastupljena je ukupno do sada sa šest poznatih lokaliteta : Obre I (stratum III i IV ), Kakanj – Plandište, Arnautovići, Okolište I, Papratnica – Zagrebnica i Tuk. Lokaliteti su smješteni uglavnom u dolini ili pritokama rijeke Bosne. Tri lokaliteta nalaze se u blizni samog Kaknja; Kakanj -Plandište (eponimni lokalitet ), Obre I i Papratnica – Zagrebnice. Lokalitet Tuk kod Zavidovića smješten je sjeverno od Kaknja, Arnautovići su udaljeni desetak kilometara prema jugu, dok se Okolište nalazi u blizini Visokog.

Kasnije će kakanjska kultura dosta utjecati na formiranje Butmirske kulture, najznačajnije neolitske kulture u centralnoj Bosni.

1. ^ "Neolitsko doba, s.16". Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.